Hoće li SAD podići gornju granicu duga ili zadani iznos? - Intervju Adama Shapiroa
Trenutačna je situacija izuzetno složena s različitim mišljenjima sa svih strana. Dodatnu analizu izdanja potražite u posebnom izvještaju FOX Business Network u ponedjeljak, 1. kolovoza u 5 sati Istočno.
Intervju s poslovnim izvještačem FOX-a, Adamom Shapirom
Čini se da bi problem s gornjom granicom duga trebao rezultirati nepodmirenjem, smanjenjem kredita ili ozbiljnim smanjenjem potrošnje, a sve bi to moglo imati ozbiljan utjecaj na oporavak. Postoji li način da se riješi gornja granica duga bez riskiranja dvostruke recesije?
Adam Shapiro: Ne mislim da bi problem dugova / neplaćanja sam po sebi bio jedini uzrok što se naše gospodarstvo ponovno spustilo u recesiju, ali donijet će usporavanju i evo zašto:
Sjedinjene Države još uvijek ulaze u svoju riznicu novac, otprilike 172 milijarde dolara ovog kolovoza, prema Bipartisan Policy Center, i više nego dovoljno za podmirivanje kamata na naš dug, koji je u kolovozu otprilike 29 milijardi dolara. Zatezna prijetnja dolazi od kratkoročnog duga koji moramo refinancirati u kolovozu, a koji iznosi oko 500 milijardi dolara.
Uprava je plaćanje našeg kamata učinila prioritetom. To samo po sebi treba biti dovoljno zavesti zajmodavce da otkupe naš dug i omogućiti nam da prebacimo preko 500 milijardi dolara. Problem je što će očekivati višu kamatnu stopu na novi dug, a mi ćemo završiti s plaćanjem više od 29 milijardi američkih dolara mjesečnih kamata. To znači da će se više novca koji ulazi u riznicu morati upotrijebiti za financiranje našeg duga, što će rezultirati tako da manje novca bude na raspolaganju za programe poput marki za hranu, ceste, pomoći u smještaju, ugovora o obrani, Medicaid, a popis se nastavlja.
Također, kako će se kamatne stope povećavati za vladu, one će rasti za prosječne potrošače, što znači da će krediti za automobile, mali zajmovi za kupnju uređaja, kamate na kreditnu karticu i hipoteke rasti. To bi zauzvrat moglo natjerati ljude da troše manje i drže se novca koji imaju jer postaju manje sigurni u budućnost. To bi dovelo do usporavanja ekonomije, a s BDP-om koji sada raste na anemičnih 1,3%, mogli bismo ponovo pasti u recesiju..
Jedini način da se riješi problem duga / nepodmirenja i izbjegne recesija s dvostrukim padom jest da se kreditna ocjena ne smanji, što će poslati signal financijskim tržištima i američkim potrošačima koji im omogućava da se osjećaju sigurni u budućnost.
Mislite li da bi S&P ili Moody's zaista riskirali da dovedu do previranja u svjetskoj ekonomiji smanjenjem američkog kreditnog rejtinga ili blefiraju kako bi utjecali na fiskalnu politiku?
KAO: S&P i Moody's ne blefiraju. Oni su dužni procijeniti kreditnu sposobnost duga, au ovom slučaju državni dug. Međutim, mislim da je tragično ironično da su to iste agencije za ocjenjivanje koje su pomogle u financijskom kolapsu (sjetite se da su ove organizacije grubo pogrešile hipotekarne vrijednosne papire zaštićene hipotekom).
Ono što bi svakog Amerikanca trebalo razljutiti jest to što niko iz agencija za ocjenjivanje kreditnog rejtinga nije odgovoran za užasan i moguće zločinački posao koji su obavljali u godinama koje su proradile do financijskog kolapsa. Još gore, agencije i dalje održavaju svoj monopol koji je bio mandat vlade.
Koliko mislite da bi bilo štetno za smanjenje kreditnog rejtinga SAD-a? Bi li zadani faktor poslao udarne valove kroz američku ekonomiju? Nismo li nakratko propustili 1970-ih bez pokretanja krize ili gubitka ocjene AAA?
KAO: Prošlost nam samo govori gdje smo bili, ne nužno kuda idemo, a kad spominjete 1970-te, nekoliko se faktora danas razlikuje. Dakle, prvo, da, mislim da bi ponižavanje američkog kreditnog rejtinga bilo štetno za naše nacionalno povjerenje. Ekonomisti uvijek kažu da je povjerenje temelj snažne ekonomije.
Mislim da ćemo biti smanjeni i mislim da će se troškovi zaduživanja povećati. Dani lakog novca su gotovi. Ali mislim da Sjedinjene Države neće ispunjavati svoje dugove. Mi nismo Grčka. Imamo novac i imovinu te mogućnost financiranja našeg duga. Bilo bi užasno neodgovorno i uistinu katastrofalno da smo učinili zadane, ali mislim da se to neće dogoditi.
Ako predsjedavajući Boehner ne donese gornju granicu duga u Kući, kakve su šanse da će novi plan (on ili Reid) biti donesen prije roka 2. kolovoza?
KAO: Mislim da je malo vjerojatno da će bilo koji plan bilo koje vrste biti donesen do 2. kolovoza. Nema dovoljno vremena.
Mislite li da Reidov plan ima bolje šanse za prolazak od Boehnerovog? Što vidite kao prednosti i nedostatke dva plana?
KAO: Oba plana, Reidov i Boehnerov, ne uspijevaju ostvariti dva ključna pitanja koja je postavila predsjednička dvostranačka komisija za dug. Prvo je smanjio dugoročnu potrošnju za 4 bilijuna dolara. Oba plana strašno nedostaju toj cifri. Drugi je bio pojednostaviti porezni zakonik i ukloniti rupe u prikupljanju prihoda za američku vladu. Ni jedan plan to ne čini. Kada me pitate koji plan ima bolje šanse, moja jedina misao je da oba plana još uvijek imaju "F."
Ako bi se Boehnerov plan stvarno uvrstio u Bijelu kuću, bi li predsjednik Obama opravdano razmislio riskirati neplaćanje podvrgavajući mu veto?
KAO: Predsjednik je rekao da će staviti veto na to, tako da mislim da morate povesti glavnog zapovjednika na njegovu riječ. Uz to rečeno, Boehnerov plan neće doći do njegovog stola. Senat će ga ubiti.
Koje su šanse da bismo izgubili rejting AAA ukoliko se prođe gornja granica duga, ali se ne naprave odgovarajuća smanjenja potrošnje?
KAO: Broj za izbjegavanje pada je 4 bilijuna dolara. Moramo zacrtati 4 trilijuna dolara smanjenja potrošnje na dugoročni rok kako bismo održali naš trostruki A-kreditni rejting, ali nitko nije ni blizu tog broja.
Završna riječ
Naša rasprava s Adamom jasno pokazuje hitna pitanja s kojima se SAD trenutno suočava i poteškoće u njihovom rješavanju. Različite političke stranke predložile su različita rješenja koja ne samo da izazivaju jedna drugu, već su i postigla manje od 4 bilijuna dolara potrebnih smanjenja. Odluke donesene tijekom sljedećeg mjeseca imat će duboke i rastuće učinke na američko i svjetsko gospodarstvo.
Kakva su vaša razmišljanja o kriznoj situaciji u SAD-u? Mislite li da je ponovni pad neizbježan? Koja je najbolja strategija za postizanje potrebnih smanjenja potrošnje?