Što je objašnjeno kvantitativno olakšavanje - definicija, rizici i učinci na gospodarstvo

Kvantitativno ublažavanje monetarna je politika koju središnje banke pokreću u pokušaju da potaknu lokalno gospodarstvo. Preplavljujući gospodarstvo većom ponudom novca, vlade se nadaju održavanju umjetno niskih kamatnih stopa, a potrošačima osiguravaju dodatni novac za slobodniju potrošnju, što ponekad može dovesti do inflacije.

Što je kvantitativno olakšanje?

Federalne rezerve ispisuju novac kako bi financirale kupovinu državnih blagajnica od financijskih institucija u nastojanju da u ekonomiju ulože dodatni novac. Ideja je da te institucije zauzvrat budu spremnije pozajmljivati ​​novac po nižim stopama, pomažući tako središnjoj banci u postizanju i održavanju niskih kamatnih stopa.

Pored toga, kvantitativno ublažavanje može potaknuti ekonomski rast s obzirom da novac usmjeren u ekonomiju treba omogućiti ljudima da udobnije obavljaju kupovinu. To može imati smanjenje učinka na potrošačku i poslovnu zajednicu, što će dovesti do povećanja uspješnosti na burzi i rasta BDP-a.

Važno je zapamtiti da kvantitativno ublažavanje uglavnom dovodi do kratkoročnih koristi s rizikom pogoršanja dugoročnih problema. Kao rezultat toga, često se koristi kao krajnje sredstvo kada se gospodarstvo suočava s velikim rizikom recesije ili depresije.

Razlozi zašto Fed koristi kvantitativno olakšanje

Federalne rezerve koriste kvantitativno ublažavanje iz različitih razloga:

1. Poticati maksimalnu zaposlenost. Fed tvrdi da se novac tiskan kroz QE program može upotrijebiti za stvaranje novih radnih mjesta za Amerikance, jer bi tvrtke mogle završiti s više novca za financiranje novih ulaganja. Međutim, kritičari tvrde da su bilo kakve stvarne koristi od zaposlenja samo privremene.
2. Potaknite kreditiranje. Opća pretpostavka iza ove tvrdnje je da središnje banke mogu snižavati dugoročne kamatne stope kupnjom trezora. Osiguravajući financijskim institucijama više novca, te bi institucije trebale biti spremnije pozajmljivati ​​novac po nižim stopama. Takvi zajmovi tada djeluju na poticanje gospodarstva kroz veću potrošnju potrošača i razvoj poslovanja.
3. Potaknite zaduživanje. Niske kamate obično potiču povećanje zaduživanja. Iako ovo može pomoći poticanju gospodarstva, neki tvrde da također ima tendenciju poticanja kupaca i poduzeća na preuzimanje nepotrebnog duga. Istovremeno, određeni nivo duga i utjecaja ključan je za rast bilo kojeg gospodarstva, posebno onog u teškim uvjetima.
4. Povećajte potrošnju. Teorija kaže da što više novca ulazi u gospodarstvo, potrošači će morati više potrošiti. To će zauzvrat povećati profit tvrtke i stvoriti više radnih mjesta, pomažući poticanje tržišta dionica. Naposljetku, ti bi čimbenici trebali rezultirati novoosnovanim povjerenjem potrošača i ekonomskim oporavkom.
5. Nadopunite niske kamatne stope. Drugi alat koji se koristi za poticanje ekonomije je stopa saveznih fondova. Postavljanjem ove stope niskom, Fed može učinkovito poticati kreditiranje. Ali što ako je ta stopa već niska, a gospodarstvo se i dalje bori? Razmotrimo slučaj krajem 2000-ih kada je stopa federalnih sredstava bila postavljena između 0% i 0,25%. Središnja banka nije mogla dalje sniziti stopu. Kao rezultat, kvantitativno ublažavanje dalo je Fedu još jedno novčano sredstvo za poticanje gospodarstva povećanom novčanom ponudom.

Mnogi argumenti za kvantitativno ublažavanje imaju smisla teoretski. Međutim, neki ekonomisti kritiziraju te tvrdnje i smatraju da kvantitativno ublažavanje donosi samo kratkoročne koristi. Neke od ovih rasprava su i politički motivirane.

Nema sumnje da kvantitativno ublažavanje donosi neku korist gospodarstvu koje se bori. Ipak, koliko koristi donosi trenutnom stanju američke ekonomije, ostaje za vidjeti.

Rizici kvantitativnog olakšavanja

Kvantitativno ublažavanje zapalilo se iz više razloga:

1. Infilira mnogo više. To je najveća briga oko kvantitativnog olakšavanja. Kako više novca kruži ekonomijom, tako raste i cijena. Zašto? Dok se ponuda novca povećava, ponuda robe ostaje ista. Tako se povećava konkurencija za svako dobro, što dovodi do povećanih cijena, što zauzvrat dovodi do inflacije. Prekomjerna inflacija dovodi do izobličenja cijena i prihoda i može uzrokovati neefikasno poslovanje gospodarstva.
2. To stvara pustoš s međunarodnom trgovinom. Novo tiskani novac država i potrošači mogu koristiti za uvoz novih roba i usluga iz drugih zemalja. Ove robe i usluge dolaze u manje ili više razloga. Zvuči jako, zar ne? Problem je što se prije ili kasnije druge zemlje razbole od razmjene dobara i usluga za koje smatraju da su bezvrijedni listovi papira. Drugim riječima, vrijednost valute uvoznika smanjuje se, što može obeshrabriti izvoznike. Na primjer, Kina je prestala izvoziti vrijedne minerale u SAD zbog svog kvantitativnog programa olakšavanja.
3. Prijetnja američkom dolaru. Mnoge su zemlje frustrirane pokušajima manipulacije valutama poput kvantitativnog ublažavanja. Smatraju da ove prakse odražavaju nesposobnost zemlje da stvori stvarni rast i ispoštuje dugove. Na primjer, druge su zemlje postale umorne od pozajmljivanja više novca SAD-u. Također je ugrožen status američkog dolara kao svjetske pričuvne valute, vjerojatno zbog kvantitativnog ublažavanja.
4. Prednosti ne nadmašuju QE programe. Kad središnja banka prestane tiskati novac, oporavak se često zaustavi ili, što je još gore, počne obrnuti. Iako se nada da će novo samopouzdanje potrošača potaknuti pravi oporavak, mnogi smatraju da su ovi programi samo kratkoročni popravak. Taj efekt pokazuje činjenica da burze često padaju kad se najavi ili se spekulira da će program kvantitativnog olakšavanja privesti kraju.
5. Potiče dug. Još jedna ključna briga oko kvantitativnog ublažavanja jest da povećana ponuda novca i niske kamatne stope potiču dodatno zaduživanje i potrošača i poduzeća. Iako neki dugovi mogu pomoći u poticanju gospodarstva, neumjereni zajmovi i prekomjerni dug mogu dodatno pogoršati ionako krhki. Nadalje, kvantitativno ublažavanje može dovesti do povećanja državnog deficita kao što je to bio slučaj s Sjedinjenim Državama u 2010. godini kada je zapravo dosegao gornju granicu duga.

Iako kvantitativni programi ublažavanja mogu potaknuti ekonomiju, oni također mogu kopati zemlju u dublju rupu. Ključ je uspješnog QE programa strateško ga provoditi dovoljno dugo da promovira stvarno i trajno unapređenje. Na žalost, sposobnost da se to učini mnogo je lakše reći nego učiniti.

Budućnost kvantitativnog olakšavanja u SAD-u.

Amerika trenutno prolazi kroz QE2, što je zapravo treći put da smo koristili kvantitativno olakšanje. Ovaj je program strukturiran do kraja ove godine i nejasno je hoće li Fed započeti drugi krug ili ne.

Što ako QE završi?

Kad se berza srušila 2009. godine, Fed je koristio QE1 kako bi spriječio da berza izazove paniku. Da je tržište dopustilo previše pada, američka država vjerojatno bi se našla u dubokoj depresiji. Kraj kvantitativnog ublažavanja sada vjerojatno neće vratiti SAD na najniže razine 2009., ali većina je stručnjaka sigurna da će tržište i gospodarstvo doživjeti veliki hit.

Također, kamatne stope će se vjerojatno znatno povećati. Kao rezultat toga, pozajmljivanje i pozajmljivanje bit će strogo ograničeni, što bi moglo drastično ograničiti ekonomski rast i čak dovesti do blage recesije..

Što ako se pokrene novi krug QE-a?

Nastavak QE-a može biti jednako problematičan kao i završetak programa. U kratkom roku to bi moglo dovesti do jačanja ekonomije jer potrošači slave povećanu novčanu ponudu i niske kamatne stope. Ali s vremenom će uzastopni krugovi QE-a uzrokovati da se vrijednost dolara dodatno pogorša i potencijalno će izgubiti status svjetske rezervne valute. Cijena hrane, plina i druge robe mogla bi se povećati ako se inflacija nastavi, što bi potrošačima vrlo teško omogućilo svakodnevne potrebe.

Treba li QE nastaviti?

Iako okončanje QE može dovesti do deflacijske depresije ako se tržišta prirodno ne ispravljaju, nastavak QE može dovesti do inflatorne depresije. Obje ove situacije mogu biti pogubne, pa su ekonomisti zatečeni u kojem smjeru bi SAD trebao krenuti.

Završna riječ

Kvantitativno ublažavanje kontroverzno je i za ekonomiste i za političare. Neki smatraju da ekonomiju može spasiti, dok drugi smatraju da je može uništiti. Budući da su posljedice nastavka programa QE-a toliko ozbiljne, uglavnom se rezervira za situacije kada neka država osjeća da nema druge mogućnosti.

Je li to SAD prerano zaposlio? Ne postoje druge alternative? Teško je reći koji je pravi odgovor, ali sve više ekonomista se protivi kvantitativnom olakšanju dok su svjedoci posljedicama koje to ima na ekonomsko blagostanje nacije.

Kakve su vaše misli o kvantitativnom ublažavanju? Treba li ga SAD nastaviti koristiti kao način kontrole i podsticanja gospodarstva?